أسال قلبك للشاعرة / StefcaKarasevac

 ** Pitaj srce svoje bez tebe kako mi je **

Nema te voljeni, prazan papir gleda me opet u jutro moje, predamnom beo zjapi. Nema te da ljubav s riječ - dvije do mene svrati, na srcu čežnju slovom da ostaviš, bar malen posjete trag da s radoscu miluje im stope moj pogled blag dok ljubi ti čelo za miran san i noći ove.

- Budi mi dobro andjele moj - šapat drhtav otkinut s duše se k tebi izvije dok sjetnom tugom stišćem kapke - o ne, moj dragi sjetio se nije - i pod trepavicama dok suza bi van, usred sumorna dana bez tebe volim te tiho ljubeć ti slike a lik tvoj sa koga ne mogu maknuti oči u zamućenom pogledu mašte predamnom se njise. 

Gubim se kao blijeda, lelujava sjenka sred gluhe tišine, sječe u srcu, kao kamen bol tišti. Iz suha grla, sa usana ime tvoje dan vrišti i nestajem duhom 

u zaglušnoj tišini koraka tiha tiho sve tiše, voljeć te njome jer tu te najviše imam, voljeći bez prestanka ipak od svega više. 

Pritisnuh srce da ne iskoći zadojeno neizrecivom ljubavi, uvijeno nitima strepnje, preplašeno jer nikad ne osjeti do tad ništa tome slično a ono luckasto, zaljubljeno, brižno i sumnjičavo pusti neveseo glas tužeć melodično- 

Što mi učuta moje jedino, mileno 

Možda si mi bolan od muke neke

S razloga tog pažnju na mene smete

Il’ si mi zaspao umoran od moje sjene?

O srce moje ne budi s žara sileno

Rodjena ljubav nije šala ni prolazan hir  

Zebe čekanje, čutiš, beše mi zaludu

Il’ je nedostajanje i tebe nemilo ganulo?

Grli me tišino da u tebi nadjem mir

Varam se, čut bi, lakše je prihvatit zabludu

Strepim, nešto nije kao do sada, prije

Zlatomi vrisak pod stopama podozrenja,

Čekanje, zar ne, sladak je bol srca kad bije

Susretu voljenih kome čežnja naginje 

Sponom ćutim u njegovom se nešto mijenja

Nesta nježnost pažnja, k meni stigla nije,

Šta god kažeš dušo otužne su izlike

Kako god da bilo, kako god da jeste

Čekanje je tuga, minut ti i ja imamo prilike 

Što je onda prava ljubav kada pažnje nije?

Štefica Kara

ševac, Hrvatska/Victoria